autorica ideje i producentica: Laura Pribanić
autorica teksta: Sara Peranić
koreografkinja: Ilona Cvitić Kanceljak
asistent koreografkinje: Filip Likić
autorica glazbe: Silvia Grilec

produkcija: Akademija dramskih umjetnosti i Tala  – plesni centar

Igraju:

• Sunčica Bandić
  
• Endi Schrotter

PLESNA PREDSTAVA O PARTNERSKIM ODNOSIMA

Tema partnerskih odnosa mnogima je zanimljiva. Svatko od nas ima ideju kako bi stvari trebale funkcionirati, kako bi veza trebala izgledati. Te ideje prikupljamo od djetinjstva tijekom čitavog života i to nazivamo unutarnji svijet. Ono što se događa u stvarnosti zovemo vanjski svijet. A kako “pomiriti” ta dva svijeta? Kako pronaći balans? Često nije nimalo lako zato što je postizanje tog balansa proces koji podrazumijeva:

• vrijeme (a mi ga, barem mislimo, nemamo)
• razumijevanje (umjesto podrazumijevanja)
• prihvaćanje (koje znači ne pokušavati promijeniti partnera)
• komunikaciju i pozorno slušanje (a ne „Znaš ti dobro što mi je“)
• obostrani trud, predanost, davanje (umjesto da gledaš što radi partner, zašto se ne usmjeriš na to što TI činiš i kakav partner želiš biti)
• rad na sebi i na odnosu (savršen partner ne postoji, „savršenim“ partnerom se postaje)

U bajkama uvijek postoje prepreke u obliku zmajeva, zlih vještica ili nemilih oluja na putu prema cilju. Te su prepreke u stvarnom životu suočavanje s onim dijelovima sebe s kojima nam se teško suočiti. Prijeđemo li sve te zmajeve, postajemo sretna i realizirana osoba. Jedino takva osoba može graditi zajedništvo bez stapanja vlastitog identiteta u tuđi. Takva osoba zna da kvalitetna partnerska veza ne pada spontano s neba, da ne postoji srodna duša koja će ispuniti sva naša očekivanja, već da se dobra veza gradI konstantnim trudom, davanjem, razumijevanjem, namjerom i ljubavlju.

“Kad ruke šute” plesna je predstava čija je dramaturško – koreografska koncepcija nastala na temelju stručno – istraživačkog teksta o partnerskim odnosima socijalne pedagoginje Sare Peranić. Plesačica i plesač, Sunčica Bandić i Endi Schroter, služeći se pokretom, u koreografiji Ilone Cvitić Kanceljak i uz autorsku glazbu Silvije Grilec, prikazuju 4 razine partnerskog odnosa kroz koje svi partneri na putu izgradnje kvalitetnog odnosa na svoj jedinstveni način prolaze: privlačnost, romanca, borba za moć, prava ljubav. Priča je osnažena i audiovizualnim projekcijama u kojima se uz pomoć kazališta sjena imitira svaki stupanj razvoja životnog ciklusa leptira. Što li pak leptiri i kvalitetne veze imaju zajedničko? Naime, i jedni i drugi prolaze različite stadije sazrijevanja. Leptir mora proći 4 stadija, od jajašca preko gusjenice i kukuljice sve do šarene odrasle jedinke koja je sposobna letjeti. Kvalitetna veza odvija se u 4 različita stadija: privlačnost, romanca, borba za moć i prava ljubav. Svaki stadij je jedinstven, ali i prijeko potreban u razvojnom procesu i kao preduvjet sljedećem. Leptiri ne mogu oživjeti ako nisu prošli prethodne stadije, a prava ljubav ne može proizaći iz odnosa koji se nije razvio iz privlačnosti, romance i borbe za moć.

Hoće li završetak biti „i tako su živjeli sretno do kraja života“ ili pak „svatko je krenuo svojim putem“ ovisi o nizu (plesnih) koraka.