Iza naslova “Boksačko srce” nalazi se duhovita i dirljiva melodrama jednog od najznačajnijih suvremenih njemačkih pisaca Lutza Hübnera koja se zbog svoje univerzalne poruke izvodi na pozornicama diljem svijeta, a priča o boksu služi kao metafora života i životnih borbi te donosi pitanja kako se prema njima postavljamo.
Hübner na osobit način suočava dva svijeta, jedan mlad i jedan star, jedan na početku, drugi na zalasku, no oba jednako predana svojoj potrazi za autentičnošću i pronalaženjem svojega mjesta pod suncem. Susret mladića i starca obojici mijenja živote na bolje kao što iskustvo pomaže mladosti, a mladenački entuzijazam ima snage pokrenuti razočaranjima zagubljene sokove života.
Pravi kazališni kreativac, višestruko nagrađivani Marko Torjanac potpisuje režiju predstave te glumi ostarjelog, bivšeg boksača dok ulogu mladića, čiji se životni put nenadano spojio s boksačevim, igra Paško Vukasović koji unatoč mladosti bilježi već zavidan broj uloga – kako na sceni, tako i pred kamerama.

Dva majstora na sceni, duhovito i na jednostavan način u “Boksačkom srcu” donose duboke životne poruke zbog kojih predstava djeluje motivirajuće na gledatelja pozivajući ga da i on sam preispita svoja uvjerenja i spoznaje, a u isto mu vrijeme poručuje da nikada nije kasno za ostvarenje snova, ali i nikada prerano za preuzimanje odgovornosti u životu.

’Je li život borba?’, ’Kada i kako se treba braniti?’, ’Treba li, kako i kada napadati?’, ’Kako prepoznati ono što je vrijedno borbe?’… Sva ta pitanja uz poneke odgovore, nudeći optimizam, Kazalište Planet Art i Teatar Rugantino donose na scenu u “Boksačkom srcu”.

RIJEČ REDATELJA

Boksačko srce je vrlo jednostavna priča koja usprkos tome ili baš zato uspijeva progovoriti o važnim stvarima; o slobodi i autentičnosti, o našim izborima i spremnosti da se za njih borimo.
Ono što sam prepoznao kao najveću vrijednost ovog komada je to što “Boksačko srce” u našem kompetitivnom svijetu, orijentiranom i prisiljenom na borbu, ne slavi borbu kao sredstvo supremacije, već kao sredstvo postizanja vlastitih spoznaja i izgradnje karaktera. Boks i boksački ring, pa tako i boksačko srce, u ovom komadu ne predstavljaju poziv na sukobe, već predstavljaju metaforu života u kojemu one najveće i najteže borbe vodimo sami sa sobom i u sebi.
Životne priče glavnih likova zanimljive su i inspirativne baš kao i njihov odnos koji se razvija, raste i mijenja i kojima se, uz zanimljive obrate, stvara jedan iskren, autentičan i usprkos svemu vedar svijet.
A optimizam koji nudi ova melodrama, nije prazan pamfletski optimizam. On proizlazi iz susreta s pravim životnim problemima, pitanjima i spoznajama, a to je ono što ovu priču čini uvjerljivom, zanimljivom i inspirativnom.
Osim toga, kao svaka dobra priča i ova nama kao gledateljima omogućuje preispitivanje koliko smo mi vjerni sebi, svojim vrijednostima, koliko smo hrabri i spremni boriti se za njih.

– Marko Torjanac