Ove je sezone, Ludens teatar, obnovio još jednu predstavu „Kazalište – što, kako i zašto uopće“ nastalu po tekstu Karela Čapeka i Marijane Nola.

Predstava koja baš ni po čemu nije uobičajena govori o kazalištu kao mehanizmu koji živi i ne mijenja se gotovo ni u kom pogledu. Taj isti mehanizam Karel Čapek opisuje u svojem djelu davne 1925. godine, a stvar s jednom malom preinakom identično funkcionira još i danas. Kazalište je složen organizam koji pokreću mnogi; od ravnatelja, glumaca do portira. Složen organizam, kao što je kazalište teško je opisati u svega nekoliko rečenica, zato je ova predstava odličan edukator, izvor zabave, ali i uvod u kompleksnost same kazalište umjetnosti. Jedan od glavnih aktera ove, ali i svake druge kazališne predstave, je publika koja predstavlja samu sebe kao jedan od najvažnijih aspekata kazališta iako mnogi smatraju kako su u kazalištu važni samo redatelj, dobar tekst i glumački ansambl. Predstava u kojoj glumac (Sven Šestak) nekad igra samog sebe, a nekad i mnoge druge likove zabavit će i one koji o kazalištu ne znaju ništa (tj. one koji ga smatraju mitskom ustanovom) kao i one koji se svakodnevno bude i liježu s kazalištem.

Predstava je svoju koprivničku premijeru doživjela 21. lipnja 2009. godine.

“Kazalište je umjetnost kao ratovanje i rizik kao igra na ruletu……..U kazalištu je moguće sve; to je kuća čuda; a najveće je čudo što uopće radi….” (Karel Čapek)